Povijest ambrozije

Ambrozija (latinskog naziva Ambrosia artemisiifolia L.) je biljka stranog podrijetla unesena u Europu poslije otrkića Amerike 1492. godine.
U kontinentalnoj Hrvatskoj je prvi put zabilježena 1940. godine, a već nekoliko godina je prisutna na raznim lokalitetima Dalmacije. Sjeme je kod nas došlo najvjerojatnije automobilskim gumama ili u odjeći ili prtljagi putnika s kontinenta, jer su sjemenke te korovne vrste „dugovječne“ tj. mogu preživjeti i preko 40 godina (u idealnim uvjetima), a da pritom sačuvaju klijavost. Ambrozija osvaja Europu nevjerojatnom brzinom. Brzina migracije te biljke je između 6 i 20 kilometara godišnje od istoka prema zapadu.


Kako izgleda ambrozija?

Jednogodišnja je biljka s vretenastim korijenom. U vrijeme potpunog razvoja tijekom kolovoza i rujna visina joj može varirati od 30 cm do 1,5 m. Stabljika je uspravna, gusto dlakava, četverobridna, u gornjem dijelu razgranata. Listovi su joj najčešće nasuprotni, gusto dlakavi, s gornje strane tamnozeleni, a s donje strane sivozeleni. Listovi su jajasti, perasto razdijeljeni, sa svake strane s 2-3 duguljasta režnja, na rubu s vanjske strane nazubljeni. Mali cvjetovi blijedožute boje, njih najčešće 10-15, su skupljeni u cvatove, tzv. glavice koje su nalik cvjetovima nekih drugih biljaka.

Cvatnja

Vrijeme cvatnje je od srpnja do rujna, kada se i javljaju najveći zdravstveni problemi. Oprašuje se vjetrom. Ukupna količina peludi što u jednoj godini proizvede ambrozija premašuje količinu peludi svih ostalih biljaka, s iznimkom trava. U cvjetnom prahu (peludi) ambrozije nalaze se jaki alergeni (antigeni), a peludna zrnca imaju male izraštaje koji im olakšavaju kontakt sa sluzokožom čovjeka. Pelud ambrozije izaziva u osjetljivih ljudi alergijske reakcije koje se odražavaju kao bolesna stanja (npr. konjunktivitis, rinitis, visoka temperatura), a može uzrokovati i tešku kroničnu bolest - bronhijalnu astmu.
Sve veća zagađenost zraka pridonosi značaju ambrozije, tako što SO2, NO2 i CO2, uz djelovanje UV zraka izazivaju povećanu produkciju peludi ambrozije i povećavaju broj alergogenih proteina. Znanstvenici su dokazali da duplo veća koncentracija CO2 stimulira produkciju peludi za 62% .

Gdje se ambrozija najčešće nalazi?

Ambrozija pripada skupni korova koji obraštaju staništa na kojima je čovjekov utjecaj neujednačen i uglavnom povremen. Primjerice, to su gospodarska dvorišta, sajmišta, putovi, međe, rubovi prometnica, željezničke pruge, nasipi, zapuštena mjesta blizu ljudskih naselja, uz vodotokove i slično. Biljka zahtijeva osrednju količinu vlage, ali povećanu količinu dušika u tlu pa se upravo zbog toga pojavljuje na zapuštenim mjestima.

Biljke nalik na ambroziju

Često osobe koje nisu stručnjaci u botanici, što je posve razumljivo, mogu prema vanjskom izgledu ili nekom detalju zamijeniti jednu vrstu biljke s drugom. Mnoge vrste, zbog niza razloga, mogu imati vrlo sličan oblik i boju listova, cvjetova, stabljike ili nekog drugog biljnog organa, ali se po drugim svojstvima značajno razlikuju. Jedna od važnih osobina tih drugih vrsta jest da ne izazivaju alergijske reakcije. Najčešće se u najširoj javnosti ambrozija može zamijeniti s nekoliko biljnih vrste, poglavito zato što često nastanjuju slična staništa. To su Tagetes minuta (Kadifica), Bidens subalternans (Dvozub), Artemisia vulgaris (Pelin), Amaranthus div. (Šćir) i Chenopodium div. (Loboda).

Znakovi alergije

• kihanje
• svrbež nosa
• vodeni iscjedak iz nosa
• pečenje i suzenje očiju
• oteklina kapaka
• otežano disanje
• suhi kašalj

Osobe koje su osjetljive na ambroziju neće imati smetnje kod koncentracije do 200 zrnaca peluda na jedan kubni metar zraka, kod koncentracije od 200 do 1000 zrnaca peluda kod većine pojaviti će se simptomi, a ako koncentracija pređe 1000 zrnaca u jednom kubnom metru zraka simptomi će biti jako izraženi. Međutim, kod izrazito osjetljivih ljudi već 20 peludnih zrnaca u jednom kubnom metru zraka ili 1000 zrnaca u prostoriji mogu izazvati alergijsku reakciju.