Psihologija suicida

Najuža definicija suicida je da je to namjerno oduzimanje vlastitog života. No, kada se govori o pojmu suicida potrebno je proširiti definiciju i na suicidalna razmišljanja i suicidalna ponašanja. Suicidalna razmišljanja se odnose na svaku misao koju osoba ima o završetku vlastitog života (planiranje izvršavanja suicida ili želja da osoba bude mrtva). Suicidalna ponašanja uključuju širok spektar ponašanja poput pribavljanja većih količina tableta ili nekog drugog pribora za izvršenje suicida.

Pokušaji suicida koji završe smrtnim ishodom su puno rjeđi u odnosu na prisutnost suicidalnih misli. Kada se osoba osjeti preplavljena problemima ili kada osjeća intenzivnu mentalnu bol počne razmišljati o suicidu. Vrlo često su to pasivne misli u smislu ''voljela bih da se ujutro ne probudim'' ili želja da se nešto fatalno dogodi. Ponekad su takve misli aktivnije i osoba počne intenzivno razmišljati o tome da stvarno okonča svoj život. I pasivne i aktivne misli o suicidu potrebno je ozbiljno shvatiti, jer one sasvim sigurno ukazuju kako postoji jako veliki problem u nečijem životu.

Obično osoba počini suicid pod utjecajem snažnih emocija ili teških životnih stresnih situacija. Postoji mnogo faktora koji dovode do suicida i suicidalnih misli. Kod većine ljudi koji pokušaju, izvrše ili razmišljaju o suicidu prisutni su osjećaji beznađa, bespomoćnosti, tuge, krivnje ili srama. Jedan od najsnažnijih rizičnih faktora je raniji pokušaj suicida. Istraživanja pokazuju kako su suicidalne misli u velikoj mjeri prisutne kod ljudi koji imaju dijagnosticirane mentalne poremećaje, najčešće kod depresivnog ili bipolarnog poremećaja. Važno je međutim naglasiti da svaka osoba koja ima depresivni poremećaj ne razmišlja nužno o suicidu, niti svaka osoba koja počini ili pokuša suicid nužno mora biti depresivna.

Određene karakteristike ličnosti su također rizični faktori koji osobu mogu dovest do pokušaja suicida. Vrlo često se uz suicidalnost vezuje impulzivnost. Impulzivni ljudi imaju poteškoća s odupiranjem trenutnom porivu te imaju slabije razvijene sposobnosti razmišljanja o mogućim posljedicama svog ponašanja. Stoga kad se kod takvih osoba u stresnim situacijama javi poriv za oduzimanjem vlastitog života oni mu se teško odupru. Nedostatak sposobnosti da razmisle o drugim rješenjima trenutnih teških životnih situacija dovode do impulzivnog čina pokušaja suicida. Međutim ne može se reći da je svaki pokušaj suicida posljedica impulzivnosti, ponekad je to pomno promišljen i osmišljen plan. Promišljeni i planirani pokušaji suicida češće se vežu uz druge karakteristike ličnosti poput perfekcionizma i narcisoidnosti. Osobe koje su po svojoj ličnosti perfekcionisti prihvaćaju visoko postavljene standarde nametnute od okoline. Svoje aktivnosti i postignuća u svim životnim područjima očekuju izvršiti s izrazitim uspjehom. Kada se dogodi da po usvojenim mjerilima ne uspiju ili podbace u jednom području, doživljeni osjećaj neuspjeha prepisuju i na sve ostale aspekte vlastitog života, te se osjećaju potpunim gubitnicima. Pri tome doživljavaju preplavljujući osjećaj srama s kojim se ne mogu nositi što posljedično može završiti pokušajem suicida. Narcistična karakteristika ličnosti ukazuje na postojanje ili predstavljanje savršene slike o sebi drugima. Najčešće se radi o lažno grandioznoj slici u pozadini koje najčešće stoje nesigurne i krhke osobe. Kada se takva osoba suoči s bilo kakvim oblikom poraza ili neuspjeha dolazi do raspadanja grandiozne slike koju ta osoba ima o sebi ili koju je održavala prema drugima. Suočena s narcističnom povredom osoba može reagirati bijegom u depresiju, osjećaj srama, poniženja, izoliranja od okoline. Drugi oblik reakcija može biti u smjeru agresije prema drugima, ili samome sebi. Narcisoidna osoba se teško nosi i s idejom da drugi ljudi (kroz njihov doživljeni neuspjeh) uočavaju njihovu nesavršenost što ih također može voditi u pokušaj suicida.

Hoće li osoba pokušati i/ili izvršiti suicid ovisi o ranije navedenim rizičnim faktorima, ali i o prisutnim protektivnim faktorima u njenom životu. Neki od protektivnih faktora su: razvijene vještine rješavanja problema, optimizam, razvijeno samopoštovanje i samopouzdanje, religioznost, socijalna podrška, uključenost ili uključivanje u liječenje.

Od velike pomoći svakako može biti pravovremeno prepoznavanje okoline da je osoba u teškoj situaciji, da ne uspijeva pronaći izlaz i sama sebi pomoći. Takvu osobu je potrebno osnažiti i poticati na prihvaćanje stručne liječničke pomoći.

Upozoravajući znakovi:

  • Priča o počinjenju suicida
  • Ima značajne poteškoće hranjenja ili spavanja
  • Pokazuje drastične promjene u ponašanju
  • Povlači se iz prijateljskih ili društevnih aktivnosti
  • Gubi interes za školu, posao ili hobije
  • Priprema se za smrt pišući oporuku ili dogovarajući detalje oko sprovoda
  • Poklanja svoje materijalne vrijednosti
  • Raniji pokušaj suicida
  • Upuštanje u ekstremno rizične aktivnosti
  • Nedavno doživljen značajan gubitak
  • Preokupiranost smrti i umiranjem
  • U potpunosti zapusti vlastiti izgled
  • Pojačano konzumira alkohol ili drogu.

Ako primjetite ovakve ili slične promjene kod bliske osobe u redu je da o tome razgovarate. Razgovor o suicidu neće potaknuti osobu da ga i napravi. U redu je reći toj osobi da primjećujete značajne promjene i da ste zabrinuti. Ako vam osoba prizna da se osjeća tužno ili beznadno, važno je pitati razmišlja li možda o samoozljeđivanju ili suicidu. Pozorno poslušajte što vam osoba govori, koji su problemi i poteškoće prisutne u njenom životu. Bitno je ne razuvjeravati osobu kako to i nisu toliko teški problemi, jer ne možete razumjeti što oni znače toj osobi. Ono što je najbitnije je da potaknete tu osobu da potraži stručnu pomoć. Stručna osoba će uz adekvatnu farmakoterapiju i/ili psihoterapiju smanjiti prisutnost i spriječiti povratak takvih misli i ideja.