Rizični čimbenici za rak dojke

Rizični čimbenik za rak dojke je sve ono što poveća vjerojatnost oboljevanja od raka dojke. Različite bolesti, pa tako i različita sijela raka, imaju druge rizične čimbenike. Postojanje jednog ili više rizika ne znači da će žena oboljeti. S druge strane, mnoge žene obole od ovog raka iako nemaju neki poznati rizični čimbnik osim što su ženskog spola. Ostaje nejasno zašto neke osobe koje nemaju rizične čimbenike razviju rak i obratno, zašto osobe koje imaju rizik ne obole od ovog sijela raka. To ukazuje na činjenicu da je rak dojke uvjetovan složenom interakcijom genetike i okolišnog čimbenika.

Čimbenici koji su povezani s povećanim rizikom nastanka raka dojke

Ženski spol - Žene češće obolijevaju nego muškarci.

Dob - Rizik za rak dojke raste s godinama života. Bolest je najčešća kod žena koje su prošle menopauzu odnosno kod žena u dobi od 50 godina i više. U Dubrovačko-neretvanskoj županiji u osam od deset slučajeva raka dojke, bolest se javlja kod žena starijih od 50 godina.

Bolesti dojke u osobnoj anamnezi - Određene benigne promjene u tkivu dojke kao što su atipična duktalna hiperplazija i lobularni karcinom in situ mogu povećati vjerojatnost razvoja raka dojke. No ipak, većina žena s lokaliziranim stadijem raka neće razviti invazivni tip.

Osobna anamneza raka dojke - Žena koja se liječi ili se liječila zbog raka dojke u jednoj dojci, ima povećani rizik za rak u drugoj dojci.

Obiteljska anamneza raka dojke - Pozitivna obiteljska anamneza raka dojke znači da neke osobe imaju veći rizik za nastanak ovog raka u odnosu na opću populaciju, jer su neki članovi njihove obitelji već oboljeli od ove maligne bolesti. Rizik za rak dojke je udvostručen za ženu čija majka, sestra ili kćer imaju ili su imale rak dojke, posebno u mlađoj dobi (ispod 50-te godine) u odnosu na žene koje nemaju pozitivnu obiteljsku anamnezu. Međutim mnoge žene i u slučajevima pozitivne obiteljske anamneze nikad ne obole od raka dojke.

Nasljedni geni koji povećavaju rizik za rak dojke - Određene genske mutacije, koje povećavaju rizik za rak dojke, mogu se prenijeti s roditelja na djecu. Najpoznatije mutacije gena odnose se na BRCA1 i BRCA2. Ovi geni mogu uvelike povećati rizik za rak dojke, ali ne znači da je neizbježan. S povećanim rizikom za rak dojke povezani su i novotkriveni geni kao što su TP53 i CHEK 2. Procjenjuje se da je 5-10% raka dojke povezano s mutacijama gena koje se prenose kroz generacije u obitelji.

Prva menstruacija prije 12 godine - Rana menarha tj. prva menstruacija prije 12-te godine života povećava rizik.

Menopauza u starijoj životnoj dobi - Žena kojoj je menopauza počela poslije 55-te godine ima povećan rizik za rak dojke u odnosu na ženu kojoj je menopauza nastupila ranije.

Izlaganje RTG-zračenju - Žena koja je kao dijete ili u mladosti primila radioterapiju u području grudnog koša (npr. zbog Hodgkinova limfoma) ima povećan rizik za rak dojke.

Pretilost - Debljina povećava rizik za rak dojke. Masne stanice proizvode estrogen (ženski hormon) pa pretile žene mogu imati dvostruku veću razinu estrogena od normalne. Visoke razine estrogena povećavaju rizik za rak dojke. Žene u menopauzi, koje imaju prekomjernu tjelesnu težinu, imaju veći rizik nego žene koje nemaju prekomjernu tjelesnu težinu.

Spolni i drugi hormoni - Žena, koja poslije menopauze ima više razine estrogena i testorena u krvi, ima veći rizik za rak dojke nego žena koja ima niže razine hormona. Osim toga, žene s višim razinama testosterona prije menopauze imaju veći rizik.

Rađanje prvog djeteta u kasnijoj životnoj dobi - Žena koja rodi prvo dijete nakon 30-te godine ima povećani rizik za rak dojke u odnosu na žene koje su rađale u ranijoj životnoj dobi.

Nerotkinje - Žene koje nikad nisu bile trudne imaju veći rizik za rak dojke od žena koje su imale jednu ili više trudnoća.

Postmenopauzalna hormonska terapija - Hormonska nadomjesna terapija (HNT) povezana je s povećanim rizikom za razvoj raka dojke. Rizik se smanjuje kad žena prestane uzimati ove lijekove. Kombinirana hormonska terapija ima nešto veći rizik nego sama estrogenska hormonska terapija. Duže uzimanje HNT povećava rizik, koji se smanjuje kad se prestane s terapijom. Istraživanja pokazuju da žene koje uzimaju kontracepcijske pilule imaju lagano povećani rizik za rak dojke. Rizik prestaje nakon 10 godina od prestanka uzimanja pilula.

Pijenje alkohola - Svakodnevna konzumacija više od jednog alkoholnog pića povećava rizik za rak dojke.

Gustoća tkiva dojke - Gušće dojke povezane su s većim rizikom za rak dojke. Gustoća tkiva ovisi o broju stanica; veći broj stanica znači veću gustoću. Žljezdano tkivo dojke, koje proizvodi mlijeko, sadrži veću koncentraciju stanica od ostalog tkiva dojke. Stoga mlađe žene imaju gušće grudi zbog žljezdanog tkiva. Budući da gusto tkivo dojke otežava očitavanje mamografskih nalaza, jer je teže uočiti sve kvržice i područja abnormalnog tkiva, mlađim ženama preporuča se ultrazvučni pregled grudi, a ne mamografija. Starenjem žljezdano tkivo se smanjuje, odnosno ono bude zamijenjeno masnim tkivom i tako preglednije za mamografski pregled.

Vrlo visoki rizik za rak dojke imaju žene s pozitivnom obiteljskom anamnezom, mutacijama gena BRCA1 i BRCA2 te s rakom dojke u osobnoj anamnezi. Sve ove žene moraju početi s preventivnim pregledima u ranijoj životnoj dobi, a o tome se trebaju savjetovati sa svojim liječnikom obiteljske medicine.

Preko 70% žena s dijagnosticiranim rakom dojke nema poznate rizične čimbenike, pa se smatra da su sve žene pod rizikom za nastanak raka dojke.

Dijagnosticiranje vrlo malih tumora, u najranijim stadijima, uvelike povećava mogućnosti uspješnog liječenja. Ako je rak dojke otkriven u lokaliziranom stadiju i nije proširen u limfne čvorove, petogodišnje preživljavanje iznosi do 98%. Ako se proširio u regionalne limfne čvorove pazuha, stopa petogodišnjeg preživljavanja iznosi 76%, a ako je metastazirao u udaljene organe, pluća, koštanu srž, jetru ili mozak, 20%.

Svakodnevna (redovita) tjelovježba jačeg inteziteta u trajanju od 30 minuta, prehrana bogata voćem, zelenim lisnatim povrćem (kelj, brokula, kupus...), cjelovitim žitaricama, sjemenkama i orašastim plodovima, s malo masti, crvenog mesa i gotovih mesnih i drugih prerađevina djeluju zaštitno i smanjuju rizik za rak dojke. Istaknuto antikancerogeno djelovanje imaju nutrijenti kao što su omega-tri masne kiseline (plava riba, sjemenke lana ...) te vlakna (voće, povrće, mahunarke, orašasti plodovi).

Rano otkrivanje raka dojke uz pravovremenu i odgovarajuću terapiju pruža najbolje i najveće mogućnosti uspješnog liječenja.

Prim. mr. Ankica Džono Boban, dr. med. spec. javnog zdravstva

Koordinatorica Nacionalnog programa za rano otkrivanje raka dojke za Dubrovačko-neretvansku županiju

Voditeljica Službe za promicanje zdravlja