DEPRESIJA: Unipolarna ili bipolarna pitanje je sad

Bipolarni afektivni poremećaj (BAP) se svrstava u poremećaje raspoloženja. Karakteriziran je izmjenama epizoda depresije s epizodama manije ili hipomanije, za razliku od unipolarne depresije, kod koje se hipomana ili manična epizoda nisu nikada javile. Polovinu vremena u svom životu bipolarni bolesnik provede u normalnom raspoloženju. Oko 33% života osoba oboljela od BAP-a provede u depresiji, oko 11% u maniji ili hipomaniji i oko 6% u izmjenama faza.

U 60% bolesnika BAP počinje depresivnom epizodom i nije lako diferencijalno dijagnostički ga razlikovati od unipolarne depresije, a njihovo razlikovanje je klinički važno jer je liječenje različito. Naime, unipolarna depresija se liječi antidepresivima dok je bipolarna depresija jedina vrsta depresivnog poremećaja za koju je primjena antidepresiva upitna. Osnovni lijek za liječenje BAP-a je stabilizator raspoloženja. Antidepresiv se daje samo u epizodi teške bipolarne depresije i to obavezno uz antipsihotik ili stabilizator raspoloženja i kratko vrijeme. Čim dođe do kliničkog poboljšanja, antidepresiv treba isključiti i u terapiji ostaviti stabilizator raspoloženja i/ili antipsihotik. Monoterapija antidepresivima u neprepoznatih bipolarnih bolesnika dovodi do brze izmjene faza, izaziva pojavu miješanih epizoda koje je jako teško liječiti i povećava suicidalnost oboljelih.

Kada posumnjati na bipolarnu depresiju?

Depresije se uobičajno shvaćaju kao unipolarne i liječe antidepresivima, što ako se radi o bipolarnoj depresiji, naravno, nije učinkovito. BAP se ispravno dijagnosticira samo u 20% slučajeva. Kod 31% oboljelih se postavi pogrešna dijagnoza ponavljajućeg depresivnog poremećaja, a kod ostalih 49% dijagnoza se uopće ne postavi. Prije nego se postavi točna dijagnoza oko 35% oboljelih od BAP-a ima izražene simptome kroz razdoblje od najmanje 10 godina.

Tipični depresivni simptomi su: depresivno raspoloženje, gubitak interesa i zadovoljstva u aktivnostima koje su ih prije radovale, osjećaj smanjene energije, teškoće u održavanju koncentracije i pažnje, osjećaj krivnje i bezvrijednosti, smanjeno samopuzdanje i samopoštovanje, sumorni i pesimistični pogled na budućnost, suicidalne misli, gubitak apetita, smanjenje libida, smetnje usnivanja i prosnivanja. Svi ovi simptomi se mogu javiti i kod unipolarne i kod bipolarne depresije. Ako su prisutne sljedeće karakteristike vrlo vjerojatno se radi o depresiji u sklopu BAP-a:

• obiteljska anamneza na BAP pozitivna,
• prva depresivna epizoda prije 25. godine života,
• nagla pojava ili nagli gubitak simptoma,
• atipični depresivni simptomi (hipersomnija, pojačan apetit, žudnja za slatkišima, povećanje tjelesne težine),
• sezonska obilježja (depresija u jesenskim i zimskim mjesecima),
• miješana depresija (depresivno raspoloženje uz psihomotornu agitaciju, iritabilnost ili ubrzan misaoni tok),
• mrze izmjene raspoloženja,
• borderline struktura ličnosti,
• ciklotimični temperament,
• zlouporaba sredstava ovisnosti,
• komorbiditet s bulimijom,
• antidepresiv inducira hipomaniju,
• nedostatak terapijskog odgovora na više od 3 antidepresiva.

Liječenje unipolarne depresije

Unipolarnu depresiju bez psihotičnih simptoma uspješno mogu liječiti liječnici obiteljske medicine, dok bi liječenje depresivne epizode u sklopu BAP-a trebalo prepustiti specijalistima psihijatrije.

Izbor antidepresiva za liječenje unipolarne depresije treba biti individualiziran uzevši u obzir simptome, komorbidna stanja, prethodno liječenje, eventualne ranije nuspojave, osobnu preferenciju bolesnika i troškove liječenja. Kao prvi izbor antidepresiva može biti bilo koji antidepresiv druge generacije  (sertralin, fluoksetin, paroksetin fluvoksamin, citalopram, escitalopram, venlafaksin, duloksetin, mirtazapin, tianeptin, vortioksetin, agomelatin, bupropion, trazodon, reboksetin, moklobemid) jer svi imaju dobru učinkovitost i podnošljivost. Drugi izbor su antidepresivi prve generacije (triciklični i tetraciklični antidepresivi), te antipsihotici kvetiapin i olanzapin. Kao adjuvantna terapija mogu se koristiti hormoni štitne žlijezde, omega 3 masne kiseline, vitamini.

Ako su vodeći simptomi depresije smetnje usnivanja i prosnivanja propisat  ćemo sedativni antidepresiv poput mirtazapina, agomelatina ili trazodona. Ako kliničkom slikom dominira gubitak energije, inhibiranost ili umor u terapiju ćemo uvesti antidepresiv koji djeluju na noradrenalinski sustav kao reboksetin, venlafaksin, duloksetin ili bupropion. Za depresiju u sklopu perimenopauze lijek izbora je dualni antidepresiv poput venlafaksina, a za atipični oblik depresije u vidu bolnog sindroma duloksetin. U slučaju da su jako izraženi anksiozni simptomi dobro bi bilo liječenje započeti s nekim od inhibitora ponovne pohrane serotonina - citalopramom, escitalopramom, sertralinom, fluoksetinom, paroksetinom ili fluvoksaminom.

Depresija ostaje neprepoznata u 50 % oboljelih, a neliječena u 75 % njih, nedovoljno liječena u 90% bolesnika, što znači da je dobro liječeno samo 10% oboljelih osoba. Neuspjeh je obično rezultat nedovoljne doze lijeka ili preranog prekida terapije. Nužno je da pacijent uzima antidepresive najmanje godinu dana kod prve depresivne epizode, a 3-5 godina ako se radi o ponovljenoj epizodi bolesti. Cilj liječenja nije samo otklanjanje simptoma već stabilna remisija bolesti odnosno prevencija nove epizode. Dobro liječiti depresiju je važno iz više razloga. Oboljeli od depresije imaju dva puta veći mortalitet u odnosu na ostatak populacije. Dijelom se to odnosi na suicidalnost, 30-50 % oboljelih pokuša suicid barem jedanput tijekom života, a 15 % ga doista napravi. Drugim dijelom se to odnosi na rizik razvoja drugih bolesti, posebno kardiovaskularnih. Kardiovaskularni rizik je povećan zbog povećane agregacije trombocita i hiperkoagulabilnosti, hiperaktivnosti hipotalamo-hipofizno-adrenalne osi, reduciranog srčanog ritma i sl. Od 2000. godine depresija je vodeći uzrok radne nesposobnosti u razvijenim zemljama i socioekonomske posljedice neliječene depresije su velike.

Depresija je izlječiva bolest, ali zbog neznanja, predrasuda i krivih stavova veliki dio oboljelih ne dobije pomoć. Depresiju moramo dobro upoznati da bismo je uspješnije liječili.

Tekst "DEPRESIJA: Unipolarna ili bipolarna pitanje je sad" objavljen je u zavodskom Vjesniku br. 48. Više na linku https://www.zzjzdnz.hr/hr/publikacije/vjesnik