Hripavac (Pertussis)

Što je hripavac?

Hripavac (pertussis, magareći kašalj, kukurikavac) je klinički i javnozdravstveno važna, akutna, visoko zarazna infekcija dišnog sustava, a karakteriziraju je napadi kašlja koji obično završavaju dugotrajnim, hripavim, kreštavim udahom.

Koji je uzročnik hripavca?

Uzročnik hripavca je bakterija Bordetella pertussis. Nakon ulaska u dišni sustav novog domaćina, bakterije se brzo razmnožavaju i počinju stvarati toksine (pertusisni toksin PT) i druge biološki aktivne tvari. Jedna od najvažnijih posljedica infekcije je oštećenje i poremećaj funkcije respiratornog epitela s posljedičnim stvaranjem gustog i žilavog sekreta i nemogućnošću njegova normalnog izbacivanja.

Koji su simptomi hripavca?

Hripavac je dugotrajna bolest i u klasičnom tijeku može se podijeliti u tri stadija – kataralni, paroksizmalni i stadij rekovalescencije. Svaki traje oko dva tjedna, a ponekad i dulje.

Nakon inkubacije koja traje 6-20 dana (prosječno 9-10), nastupa kataralni stadij bolesti. On obično počinje postupno, blagog je tijeka i često sliči običnoj prehladi (hunjavica, crvenilo očnih spojnica, prozirna sekrecija iz nosa, kihanje, blagi kašalj i sl.). Razlikovanju pomaže činjenica da je tjelesna temperatura često normalna, a kašalj, umjesto da nestaje, postupno se pojačava.

Paroksizmalni stadij je karakterističan za hripavac i glavno mu je obilježje kašalj. Napadaji kašlja sve su češći, osobito noću, i mogu biti vrlo dramatični. Oboljeli odjednom počinje nezadrživo kašljati bez mogućnosti udaha, čineći se kao da će se ugušiti. Za to vrijeme u licu se zacrveni ili čak poplavi, oči su pune suza, usta otvorena, jezik isplažen i cure sline, oznojen je i nemiran. Kad se stvarno čini da će se ugušiti, nastaje snažan, dubok i glasan udisaj, koji svojim zvukom podsjeća na glasanje magarca ili kukurikanje, po čemu je bolest u narodu i dobila ime. Tijekom iskašljavanja može se izbaciti malo žilave sluzi, a na kraju je oboljeli vrlo iscrpljen. Povraćanje poslije napadaja kašlja vrlo je često i predstavlja važan simptom u dijagnosticiranju bolesti u adolescenata i odraslih. Na vrhuncu ove faze bolesti oboljeli može imati i više od jednog napadaja tijekom svakog sata, a kašalj može biti provociran bilo čime: gutanjem, uzbuđenjem, tjelesnom aktivnošću, zvukom itd.
Važno je napomenuti da se u novorođenčadi i mlađe dojenčadi klinička slika razlikuje od navedene. U njih najčešće nema klasičnih napadaja kašlja, nego dijete odjednom prestane disati, poplavi, omlohavi, može dobiti i konvulzije, a onda se udisaji ponovno jave i postupno prelaze u normalno disanje. U navedenoj dobnoj skupini bolest je posebno teška i rizična te zahtijeva veliku pozornost.

Treći, rekovalescentni stadij (stadija oporavka), nastupa sa smirivanjem simptoma, smanjenjem broja napada i jačine kašlja, a ni izgled napada više nije tipičan. U odraslih oboljelih najčešće se ne mogu prepoznati i razlikovati pojedini stadiji.

Kako se prenosi hripavac?

Izvor zaraze je bolestan čovjek, često adolescent ili odrasla osoba, koja boluje od neprepoznatog hripavca, a prenosi se kapljičnim putem (prijenos dodirom sa zaraženim predmetima je rijedak).

Mogu li se javiti komplikacije?

Komplikacije pertusisa su raznolike i česte. Mogu proći bez većih problema, ali i ostaviti trajne posljedice, pa čak završiti i smrću (0,3 – 1,3 % smrtnih slučajeva kod dojenčadi). Glavne komplikacije su : prestanak disanja (apneja), sekundarne infekcije (upala pluća, upala srednjeg uha) i posljedice naprezanja kod kašlja (krvarenja iz nosa i drugim organima, pojava kile), a poseban su problem abnormalnosti središnjeg živčanog sustava (konvulzije, encefalopatija) koje se javljaju posebno u mlađe dojenčadi.

Kako se bolest dijagnosticira?

Dijagnozu hripavca nije uvijek lako postaviti. U pravilu na bolest treba posumnjati u svakog pacijenta s kašljem kao jedinim ili vodećim simptomom, posebno kad nema ostalih pratećih simptoma npr. povišena tjelesna temperatura, glavobolja, osip i sl. Referentna dijagnostička metoda je dokazivanje uzročnika (bakterije) u sluzi uzete iz ždrijela (npr. brisom). Od ostalih metoda koristi se dokazivanje DNA bakterije i serološke metode (nalaz protutijela). 

Kako se liječi hripavac?

Liječenje se može podijeliti na simptomatsko i uzročno (antibiotsko). Obim, mjesto i vrijeme uvijek određuje liječnik, što za mlađu djecu znači obvezno bolničko liječenje. Uz simptomatsku terapiju (npr. terapija salbutamolom zbog smanjenja kašlja i bronhalne opstrukcije) i suportivne mjere (primjena kisika, hranjenje nazogastričnom sondom, izvlačenje sekreta, infuzija i sl.), bolest se uvijek liječi i antibioticima. Lijek izbora je eritromicin (4 doze dnevno u trajanju od 14 dana), ali se primjenjuju i novi makrolidni antibiotici npr. azitromicin koji ima prednost zbog kratkoće i jednostavnosti primjene (jednom dnevno 3 do 5 dana).

Može li se spriječiti obolijevanje od hripavca i njegovo širenje?

Preventivne mjere kod pertusisa su cijepljenje, izolacija i profilaksa. Cijepljenje je ključna preventivna mjera i u Hrvatskoj se sustavno provodi od 1959. godine prema obveznom kalendaru cijepljenja. Glavni cilj cijepljenja je smanjiti rizik od teških oblika hripavca među dojenčadi i malom djecom zbog velikog pobola i smrtnosti uzrokovanih hripavcem u ovoj dobnoj skupini.

Kemoprofilaksa antibioticima (davanje antibiotika zdravim osobama koje su u kontaktu s oboljelima) se preporučuje zbog smanjenja prijenosa uzročnika bolesti, osobito kod novorođenčadi i dojenčadi koje su izložene povećanom riziku od ozbiljne bolesti kao i kod djece koja nisu potpuno cijepljena (djeca mlađa od 7 godina koja su primila manje od 5 doza cjepiva).

Što se izolacije oboljelih tiče, preoporuka je da ona traje do isteka petog dana nakon početka antimikrobne terapije, a neliječene osobe treba izdvojiti tijekom 20 dana od nastupa simptoma.

Kakvo je stanje u svijetu?

U današnje vrijeme pertusis je endemska bolest i godišnje se u svijetu prijavi oko 50 miljuna slučajeva sa čak više od pola milijuna smrtnih ishoda. U područjima gdje ne postoji razvijena otpornost, do epidemije dolazi svake 2 do 4 godine, najčešće u proljetnim i ljetnim mjesecima. Pojavljuje se u svim dobnim skupinama, najviše (do 70%) u djece mlađe od pet godina od čega je gotovo 50% oboljelih mlađe od godinu dana. U toj dobnoj skupini bolest je osobito teškog tijeka, ali može biti opasna i u starijih osoba.

Kakvo je stanje u Hrvatskoj?

U posljednjih deset godina (2007.-2016.) u Hrvatskoj se prosječno godišnje prijavi 90-ak oboljelih, uz ukupno 4 umrle osobe.

Kakvo je stanje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji?

U posljednjih deset godina (2007.-2016.) u Dubrovačko-neretvanskoj županiji se prosječno godišnje prijavi 5 oboljelih.

Igor Piskač, dr. med. spec. epidemiologije