Nepravilno držanje i skolioza

Slika 1. Nepravilno i pravilno držanje

 

Nepravilno držanje i skolioza dijagnoze su koje se vrlo često postavljaju na sistematskim pregledima djece i mladih.

Što je nepravilno držanje?

Nepravilno držanje (ili loša postura) je nepravilan odnos mišićno – koštanih struktura bez anatomskih promjena na kralježnici. Prilikom nepravilnog držanja opterećenja koja djeluju na tijelo ne prenose se ravnomjerno duž kralježnice i tijela što dovodi do povećanog opterećenja kostiju, mišića i zglobova.

Nepravilno držanje je česta pojava, a javlja se u 20 do 25% djece školske dobi. Uzrokovano je, među ostalim, dugotrajnim sjedenjem, nošenjem teške školske torbe, manjkom tjelesne aktivnosti, te naglim rastom tijela u adolescenciji.

Nepravilno držanje tijela može uzrokovati bolove u vratu, leđima, ramenima, nogama, a povezuje se i s glavoboljom, umorom i stresom. Dugoročno može dovesti do ozbiljnih mišićno-koštanih poremećaja.

U Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema (MKB-10), koju koriste i hrvatski stručnjaci, šifra dijagnoze nepravilno držanje je R29.3.

Kako prepoznati nepravilno držanje?

Pravilno držanje tijela u uspravnom stavu podrazumijeva da su (gledano sa strane) uši, ramena, kukovi, koljena i nožni zglobovi, u ravnini. U sjedećem položaju glava treba biti uzdignuta, a leđa ispravljena zadržavajući prirodan položaj kralježnice. U ležećem položaju glava i vrat bi trebali biti u ravnini s leđima. Sve što odstupa od tog pobuđuje sumnju na nepravilno držanje i zahtijeva liječnički pregled da bi se postavila dijagnoza.

Kako spriječiti i ispraviti nepravilno držanje?

Nepravilno držanje najbolje se može ispraviti jačanjem mišića odnosno tjelesnom aktivnošću. Djeci se preporuča bavljenje tjelesnom aktivnošću najmanje 60 minuta dnevno. Plivanje, trčanje, vožnja bicikla samo su neki od preporučenih aktivnosti. Starija djeca i adolescenti mogu naučiti vježbe medicinske gimnastike i nakon nekoliko dana uz terapeuta, kasnije sami doma vježbati.

Potrebno je izbjegavati dugotrajno sjedanje, posebno ispred računala ili uz mobilne uređaje. Čitanje sitnih slova sa zaslona mobitela osim što uništava vid, jako loše djeluje na vratnu kralježnicu.

Oprezno treba pristupiti i izboru školske torbe, te pravilnom načinu nošenja iste. Puna školska torba ne bi smjela težiti više od 10 % tjelesne težine učenika (npr. učenik težak 25 kg ne bi smio nositi torbu težu od 2.5 kg).

Što je skolioza?

Skolioza je najčešća deformacija kralježnice, javlja se u 2-3% opće populacije. Sam termin dolazi od starogrčke riječi skolios što znači iskrivljen. Dugo se skolioza definirala kao svako savijanje kralježnice u stranu pri kojem kralježnica može poprimiti oblik slova C ili S. Danas se definira kao trodimenzionalna deformacija kralježnice koja uz postranični zavoj uključuje rotaciju kralježaka i promjenu profila.

Prema definiciji Društva za istraživanje skolioze (engl. Scoliosis Research Society -SRS) skolioza je postranična iskrivljenost kralježnice koja iznosi 10 i više stupnjeva po Cobbu mjereno na rendgenskoj snimci učinjenoj u stojećem stavu.

Prema MKB-10 dijagnoza skolioze (lat. Scoliosis) je pod šifrom M41 (od M41.0 do M41.9 ovisno o vrsti).

Skolioza može biti kombinirana s kifozom (povećana zakrivljenost kralježnice u prsnom dijelu gledano bočno), u tom slučaju koristi se pojam kifoskolioza.

Najčešće skolioze su idiopatske što znači nepoznatog uzroka. Prema rezultatima istraživanja danas se smatra da je idiopatska skolioza multifaktorijalna bolest uzrokovana s više biomehaničkih i genetskih čimbenika. Češće se javlja kod osoba ženskog spola. Sekundarne skolioze imaju poznati uzrok, najčešće su vezane uz neuromuskularne bolesti.

Skolioza se može javiti u bilo koje doba djetinjstva i adolescencije. Ovisno o dobi nastanka razlikuje se infantilna (od 0. do 3. godine života), juvenilna (od 4. do 9. godine života) i adolescentna (od 10. do 18. godine života). Prognoza skolioze je obično lošija što se bolest ranije pojavi. Daleko najčešće su idiopatske adolescentne skolioze koje se jave u vrijeme naglog rasta.

Slika 2. Normalna kralježnica i skolioza

Kad treba posumnjati na skoliozu?

Na skoliozu se može posumnjati ako se kod djeteta primjeti jedan ili više idućih simptoma:

  • jedno rame je više položeno od drugog (ramena nisu jednakog položaja i visine),
  • glava nije u sredini tijela tj. ne prati liniju kralježnice,
  • lopatice nisu u istoj visini i jednako položene,
  • vidljiva je razlika u položaju i visini kukova,
  • primjetna je razlika u dužini ruku kad dijete stoji,
  • u uspravnom stavu, ruke nisu jednako položene uz tijelo tj. gledano od straga desna i lijeva ruke ne stoje simetrično u odnosu na trup,
  • pri naginjanju djeteta prema naprijed vidljiva je razlika u visini desne i lijeve strane tijela, jedna strana je izbočenija.

Kako se postavlja dijagnoza skolioze?

Svako dijete u Republici Hrvatskoj je uključeno u redovite sistematske preglede prvo kod pedijatra, a kasnije kod liječnika školske i adolescentne medicine.

Vezano uz kralježnicu, na pregledima se prvo promatra držanje tijela i način hoda, a zatim se napravi test pretklona (Adamsov test) i skoliometrom provjeri postojanje asimetrije tijela. Ukoliko se posumnja na skoliozu, dijete se upućuje na pregled ortopedu ili fizijatru koji obavljaju detaljnji pregled, određuju potrebu za dijagnostičkim metodama i ovisno o nalazu određuju način liječenja.

Rendgenska snimka kralježnice u uspravnom stavu se smatra zlatnim standardom pri dijagnosticiranju skolioze. Pri prvoj obradi obično se naprave snimke od sprijeda (PA snimka u frontalnoj ravnini) i bočno, a pri kasnijim kontrolama dovoljna je snimka od sprijeda. Na rendgenskoj snimci kralježnice od sprijeda određuje se Cobbov kut (kut skoliotične krivine) tako što se odredi najviši gornji i najniži donji kralježak koji su najviše nagnuti prema horizontali. Na gornju plohu gornjeg i na donju plohu donjeg kralješka povuče se tangenta te se na njih iscrtaju okomice. Kut između sjecišta dviju okomica jest Cobbov kut. Na snimci kralježnice gleda se i okoštavanje zdjeličnih kostiju (Risserov znak) da se odredi stupanj koštane zrelosti i procijeni preostalo vrijeme rasta.

Stupanj težine skolioze određuje se prema stupnjevima po Cobbu mjerenim na rendgenskoj slici učinjenoj u stojećem stavu uzimajući u obzir preostalo vrijeme rasta. Blage skolioze su od 10 do 20°, srednje teške od 20 do 50°, a teške preko 50°( ako još nije završen rast već od 40-45°). Teške skolioze napreduju i nakon završenog rasta.

Slika 3. Tipovi skolioza

Kako se liječi skolioza?

Djecu i mlade s blagim skoliozama treba redovito kontrolirati (posebno u vrijeme intenzivnog rasta) radi praćenja eventualnog pogoršanja bolesti, preporučiti im bavljenje sportom, vježbe istezanja i specifične vježbe za liječenje skolioze.

U slučaju srednje teških skolioza potrebne su češće kontrole, intenzivnije vježbanje specifičnih vježbi za skoliozu uz tjelesnu aktivnost i nošenje ortoze. Ortoza je steznik koji se radi po mjeri posebno za svakog pacijenta. On pritiskom na odgovarajuća mjesta ispravlja položaj kralježnice te spriječava pogoršanje skolioze. Nosi se od 18 do 23 h dnevno do kraja razdoblja rasta što zna predstavljati psihološki problem djeci i adolescentima no ukoliko se želi uspjeh neophodna je upornost.

Djeca s težim skoliozama često trebaju kirurško liječenje. Radi se o zahtjevnim operacijama koje nose određeni rizik od komplikacija pa se provode kad su iscrpljene sve metode konzervativnog liječenja.

Kakve su to specifične vježbe za liječenje skolioze?

Specifične vježbe za liječenje skolioze dokazano smanjuju bolnost leđa i usporavaju napredovanje bolesti. Najčešće se koriste kod blažih skolioza, same ili kombinirano uz nošenje ortoza u srednjim i teškim slučajevima prije odluke o eventualnom operativnom zahvatu.

U Hrvatskoj se najviše primjenjuje vježbe po Katarini Schroth. To su specifične vježbe koje kralježnicu tretiraju trodimenzionalno. Sastoje se od vježbi istezanja, derotacije trupa i kontroliranih vježbi disanja. Zahtjevaju suradnju i motiviranost, pa nisu prikladne za mlađu djecu. Primjenjuju se još i vježbe po modificiranoj Schrothinoj metodi po Rigu (BSPTS), te vježbe po Vojtinoj metodi, posebice za djecu mlađu od 7-8 godina.

Kakva je prognoza skolioze?

Prognoza ovisi o preostalom razdoblju rasta, dobi pacijenta, težini skolioze u vrijeme dijagnoze, spolu, dobi u vrijeme pojave prve menstruacije i dijelu kralježnice na kojem se nalazi.

Skolioza se javlja u 2-3% opće populacije. Od oboljelih oko 10% treba konzervativno liječenje (medicinska gimnastika i ortoze), a 0,1 – 0,3% operativno.

Mirna Benić, dr. med. specijalizantica školske i adolescentne medicine

 

Literatura:

  1. Antičević, D. (2010). Skolioze i adolescencija. Medicus, 19(1_Adolescencija_2), 51-60. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/60099
  2. Đapić T. Klasifikacija i prirodni tijek skolioza i kifoza. Knjiga simpozija Neoperacijsko liječenje skolioza i kifoza. Kuća zdravlja 2015.
  3. Kesak-Ursić, Đ. (2017). Konzervativno liječenje idiopatske skolioze. Medicus, 26(1 Farmakovigilancija), 103-110. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/185277
  4. Kosinac, Z. i Banović, I. (2007). Povezanost između nekih pokazatelja nepravilnog tjelesnog držanja i skolioze u djece juvenilne dobi. Život i škola, LIII(17), 37-48. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/20505
  5. Scoliosis Research Society, www.srs.org