CHATBOTOVI I MENTALNO ZDRAVLJE

Još do prije nekoliko godina umjetna inteligencija (engl. artificial intelligence, AI) zvučala je kao nešto iz znanstvene fantastike. Danas je dio naše svakodnevice: preporučuje nam glazbu, pomaže u navigaciji, prevodi tekstove, a sve češće ulazi i u područje mentalnog zdravlja. Milijuni ljudi diljem svijeta svakodnevno komuniciraju s chatbotovima - digitalnim sustavima koji mogu odgovarati na pitanja, davati savjete i voditi razgovor na način koji sve više nalikuje ljudskom. No što to zapravo znači? Može li razgovor s digitalnim sugovornikom pomoći kada smo pod stresom, tjeskobni ili usamljeni? I gdje su granice takve pomoći?

Umjetna inteligencija ili AI naziv je za računalne sustave koji mogu obavljati zadatke za koje je inače potrebna ljudska inteligencija: razumijevanje jezika, učenje iz velikih količina podataka, prepoznavanje obrazaca i donošenje procjena. U pozadini su složeni algoritmi i tzv. neuronske mreže koje oponašaju način na koji mozak obrađuje informacije. U slučaju chatbotova, riječ je o tzv. velikim jezičnim modelima (engl. large language models, LLM) koji mogu voditi razgovor, sažimati tekstove ili objašnjavati složene teme jednostavnim jezikom [1]. Važno je naglasiti da takvi sustavi ne razmišljaju i ne razumiju na način na koji to čini čovjek. Oni ne doživljavaju emocije niti imaju svijest o značenju izgovorenog, već prepoznaju statističke obrasce i na temelju njih predviđaju najvjerojatniji odgovor [1,2].

Unatoč tome, iskustvo razgovora s umjetnom inteligencijom za mnoge korisnike može biti iznenađujuće korisno. U području mentalnog zdravlja chatbotovi se već koriste za edukaciju o stresu, anksioznosti i depresiji, za vođene vježbe opuštanja te za pomoć u strukturiranju misli i emocija [2]. Njihova najveća prednost je dostupnost: mogu se koristiti u bilo koje vrijeme, bez čekanja i bez straha od osude. Upravo ta anonimnost i osjećaj sigurnosti razlog su zašto se neki ljudi lakše otvaraju digitalnom sugovorniku nego drugoj osobi. Istraživanja pokazuju da korisnici chatbotove često doživljavaju kao neutralne i neosuđujuće, što može biti posebno važno kada je riječ o osjetljivim temama poput tjeskobe, usamljenosti ili osjećaja srama [2]. Tako je, primjerice, studija iz 2017. godine, koju su na mladim odraslim osobama proveli Fitzpatrick i suradnici, pokazala je da je dvotjedna uporaba chatbot-programa temeljenog na kognitivno-bihevioralnoj terapiji dovela do značajnog smanjenja simptoma depresije u usporedbi s kontrolnom skupinom; korisnici su program također procijenili kao empatičan i prihvatljiv [3].

Ipak, uz sve potencijalne koristi, važno je jasno razumjeti i ograničenja umjetne inteligencije. Chatbotovi mogu dati netočne ili pojednostavljene informacije, jer se oslanjaju na podatke s kojima su trenirani. Oni nemaju stvarno razumijevanje osobe s kojom razgovaraju, ne mogu procijeniti ozbiljnost kliničkog stanja niti prepoznati sve znakove pogoršanja [1,2]. Kod težih psihičkih tegoba, suicidalnih misli ili naglog pogoršanja stanja, digitalni alat ne može zamijeniti izravan kontakt sa stručnjakom. Postoje i etička pitanja, osobito vezana uz privatnost podataka i odgovornost za eventualne pogrešne savjete. Upravo zato stručne organizacije naglašavaju potrebu za opreznom i odgovornom primjenom umjetne inteligencije u području mentalnog zdravlja te za kontinuiranim nadzorom i uključivanjem stručnjaka u razvoj takvih sustava [1,2].

Posljednjih godina zabilježeni su i slučajevi koji upozoravaju na moguće rizike nekritične upotrebe chatbotova u području mentalnog zdravlja. U medijski praćenim slučajevima opisivane su situacije u kojima su ranjivi korisnici razvili snažnu emocionalnu vezanost za digitalnog sugovornika, dok su članovi obitelji i tužitelji tvrdili da chatbotovi nisu primjereno reagirali na suicidalne poruke, emocionalnu krizu ili psihotično obojene sadržaje [4–7]. Među najpoznatijim primjerima navode se belgijski slučaj suicida povezan s aplikacijom Chai, slučaj suicida američkog tinejdžera povezan s platformom Character.AI te tužbe protiv OpenAI-ja i Googlea nakon smrti korisnika za koje se tvrdilo da su chatbotovi pridonijeli pogoršanju krize [4–7]. Stručni radovi dodatno upozoravaju da generativni chatbotovi, zbog svoje sklonosti održavanju razgovora i potvrđivanju korisnikovih pretpostavki, kod vulnerabilnih osoba mogu pojačati postojeća sumanuta uvjerenja ili otežati pravodobno traženje stručne pomoći [8]. Iako iz takvih slučajeva nije uvijek moguće nedvojbeno zaključiti izravnu uzročnost, oni jasno upućuju na potrebu za oprezom, sigurnosnim mehanizmima i uključivanjem stručnjaka u razvoj digitalnih alata za mentalno zdravlje.

U kliničkom kontekstu chatbotovi se sve češće promatraju kao pomoćni alat, a ne kao zamjena za terapiju. Oni mogu pružiti podršku između susreta sa stručnjakom, podsjećati na tehnike suočavanja sa stresom, pratiti raspoloženje ili pomoći korisniku da bolje razumije vlastite reakcije [2]. U sustavima gdje je dostupnost stručne pomoći ograničena, takvi digitalni alati mogu predstavljati prvi korak prema traženju profesionalne pomoći. Njihova stvarna vrijednost nije u tome da zamijene psihologa ili psihijatra, nego da dopune postojeće oblike skrbi kroz informiranje, ohrabrivanje i kratkotrajnu podršku u trenucima stresa. Ipak, temelj mentalnog zdravlja i dalje ostaje ljudski odnos, razumijevanje osobnog konteksta i terapijski savez koji se može izgraditi samo između ljudi.

Razgovor s umjetnom inteligencijom stoga ne treba promatrati kao alternativu stručnom liječenju, nego kao novi alat u digitalnom okruženju u kojem živimo. Ako se koristi promišljeno i uz svijest o njegovim granicama, digitalni sugovornik može biti koristan saveznik u očuvanju psihičke dobrobiti, ali ne i zamjena za stvarni razgovor kada nam je on zaista potreban.

Literatura

1. Ostojić V. Umjetna inteligencija u kliničkoj praksi. Liječničke novine. 2026;246:10–17.
2. Arbanas G. ChatGPT and other chatbots in psychiatry. Arch Psychiatry Res. 2024;60:137–42.
3. Fitzpatrick KK, Darcy A, Vierhile M. Delivering cognitive behavior therapy to young adults with symptoms of depression and anxiety using a fully automated conversational agent (Woebot): a randomized controlled trial. JMIR Ment Health. 2017;4(2):e19.
4. Euronews. Man ends his life after an AI chatbot ‘encouraged’ him to sacrifice himself to stop climate change. Euronews Next. 2023 Mar 31.
5. Reuters. Google, AI firm settle lawsuit over teen’s suicide linked to Character.AI chatbot. Reuters. 2026 Jan 7.
6. Reuters. OpenAI, Altman sued over ChatGPT’s role in California teen’s suicide. Reuters. 2025 Aug 26.
7. Reuters. Lawsuit says Google’s Gemini AI chatbot drove man to suicide. Reuters. 2026 Mar 4.
8. Østergaard SD. Will generative artificial intelligence chatbots generate delusions in individuals prone to psychosis? Schizophrenia Bulletin. 2023;49(6):1418–19.