Šećerna bolest (dijabetes)

Što je šećerna bolest?

Šećerna bolest ili dijabetes (diabetes mellitus) je kronična bolest u kojoj su razine glukoze (šećera) u krvi povišene. Većina hrane koju jedemo pretvara se u glukozu koju naš organizam koristi za energiju. Gušterača (pankreas) proizvodi inzulin, hormon koji regulira razinu šećera u krvi i to tako da omogućava ulazak šećera u stanice gdje se pretvara u energiju za tijelo. Osim toga, višak šećera pohranjuje se pomoću inzulina u mišiće i jetru. Ako inzulina nema ili ga je nedovoljno, šećer ne može ući u stanice, ostaje u krvi i dolazi do povišene razine šećera u krvi i razvoja bolesti.

Razlikuju se dva osnovna tipa šećerne bolesti: tip 1 kada gušterača ne proizvodi inzulin i tip 2 kada je učinak proizvedenog inzulina smanjen.

Tip 2: Najčešći je oblik šećerne bolesti (90% ljudi sa šećernom bolesti ima tip 2), koji se obično otkrije u starijoj dobi i u poodmaklom stupnju razvoja bolesti kada su nastale komplikacije na drugim organima.

Tip 1: Zbog poremećaja obrambenog (imunološkog) sustava kod šećerne bolesti tip 1 stvaraju se antitijela koja uništavaju vlastite stanice gušterače koje proizvode inzulin. Bolest se razvije uništenjem 70-90% stanica. Obično se javlja kod djece i mlađih osoba.

Postoji još i dijabetes u trudnoći, kao i ostali (rjeđi) oblici dijabetesa, kao što je šećerna bolest nakon upale gušterače ili nakon uzimanja kortikosteroida.

Koji su rizični čimbenici?

Tip 1: Iako se još uvijek istražuju rizični čimbenici za dijabetes tip 1, neki genetski čimbenici, okolišni čimbenici, starija dob žene u vrijeme porođaja te izlaganje nekim virusnim infekcijama povećavaju rizik za obolijevanje.

Tip 2: Rizični čimbenici za dijabetes tip 2 su starija dob (40 g. i više), pretilost, pozitivna obiteljska anamneza (srodnici prvog stupnja oboljeli od šećerne bolesti), smanjena tolerancija na glukozu, tjelesna neaktivnost, visoki krvni tlak, povišene vrijednosti triglicerida i snižene vrijednosti HDL kolesterola, te žene koje su za vrijeme trudnoće imale šećernu bolest.

Koji su upozoravajući znakovi/simptomi šećerne bolesti?

Simptomi oba tipa šećerne bolesti su: prekomjerna žeđ, učestalo mokrenje, neobjašnjivi gubitak tjelesne težine, umor i iscrpljenost, jaka glad, iznenadne smetnje vida, nedostatak koncentracije, suha koža, rane koje sporo zacjeljuju, češće infekcije nego obično.

Kod dijabetesa tip 2, na početku bolesti simptomi često nisu izraženi u tolikoj mjeri pa do postavljanja dijagnoze prosječno prođe 5-7 godina. Kod tipa 1 bolest nastaje iznenada.

Komplikacije šećerne bolesti

Što šećerna bolest dulje traje, veća je mogućnost razvoja komplikacija. Šećerna bolest tip 2 često se otkriva u poodmaklom stupnju razvoja bolesti kada su nastale komplikacije na drugim organima (promjene na krvnim žilama koje mogu uzrokovati srčani ili moždani udar, zatajenje bubrega, oštećenja živaca (dijabetička neuropatija) te oštećenja malih krvnih žila u oku (retinopatija). Boljom regulacijom dijabetesa, pojava komplikacija se znatno smanjuje.

Liječenje

Osim terapije lijekovima, obavezne su dijetetske mjere (izbjegavanje hrane bogate jednostavnim šećerima i hrane sa zasićenim masnim kiselinama, smanjenje konzumacije alkohola), redovita tjelesna aktivnost najmanje 30 minuta dnevno, održavanje tjelesne težine u poželjnim vrijednostima, prestanak pušenja, redovite kontrole u svrhu ranog otkrivanja mogućih komplikacija.

Koje su mjere prevencije?

Trenutno se šećerna bolest tip 1 ne može prevenirati, dok zdrave prehrambene navike, tjelesna aktivnost i održavanje poželjne tjelesne težine mogu smanjiti rizik obolijevanja od šećerne bolesti tip 2. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji za šećernu bolest redovita šetnja najmanje 30 minuta dnevno može smanjiti rizik od šećerne bolesti tip 2 za 35-40%.

Epidemiološki podaci o šećernoj bolesti u Hrvatskoj 2014

Epidemiološki podaci o šećernoj bolesti u Hrvatskoj 2013.

Epidemiološki podaci o šećernoj bolesti u Hrvatskoj 2012.

Epidemiološki podaci o šećernoj bolesti u Hrvatskoj 2011.

 

Mato Lakić, dr. med. spec. epidemiologije

Ankica Džono-Boban, dr. med. spec. javnog zdravstva