Istine i zablude o marihuani

Mladi se ljudi svakodnevno susreću s brojnim izazovima i situacijama u kojima imaju mnogo različitih izbora i trebaju donijeti odluku o tome što učiniti, koje društvo odabrati, gdje izaći, kako provoditi slobodno vrijeme itd. „Marihuana je vrlo dostupna droga i može se dobiti bilo gdje“, tako mi kažu mladi s kojima razgovaram. Nudi se na ulici, u disku, oko škole, kažu ponekad iako rijetko čak i u školi. Veliki broj mladih ljudi će se naći u situaciji da donese odluku: odbiti ili ne odbiti ponuđeni joint. Kada ljudi općenito donose odluke u životu, koriste neke informacije, znanja i stavove koje već imaju o situaciji. Odakle mladima informacije o tome kako droge djeluju? Mnogi mladi vjeruju da marihuana nije štetna. Poruke koje se nude su različite i zbunjujuće. S jedne strane roditelji brane jer kažu da je opasno i pri tom su često toliko prestrašeni da im ne možeš vjerovati da je to baš tako strašno, a s druge strane postoje nagovori da se uzme jer je «svi uzimaju» i jer je «cool», a u zadnje vrijeme o njoj se govori i kao o lijeku koji liječi sve bolesti. U školi se o tome govori tu i tamo. Dileri je nude kao «dobru robu», a mediji češće veličaju i gotovo u pravilu pišući senzacionalistički. Na internetu pak možete naći stvarno svašta, tu su različite adrese, neke zagovaraju uzimanje, neke ti nude (biznis je biznis), a brojni znanstvenici natječući se međusobno umjesto da daju odgovore na pitanja, dodatno zbunjuju. O različitim lobijima da i ne govorim. I tako kad sve to zbrojimo, na žalost; količina, vrsta informacija i način na koji se informacije prenose, pridonose pozitivnom ili neutralnom stavu značajnog dijela mladih prema marihuani. Time raste vjerojatnost da ponuđena droga ne bude odbijena.

U ovom tekstu pokušat ću odgovoriti na 7 najčešćih zabluda ili mitova o marihuani, koji vladaju među mladima, a koje šire mnogi iz neznanja, a oni drugi zato jer im je u interesu što veća zarada.
Roditeljima želim pomoći da saznaju više o štetnom djelovanju marihuane kako bi lakše razgovarali sa svojom djecom, a mlade pozivam da pročitaju, razmisle, i formiraju stav koji će im pomoći donijeti najbolju moguću odluku za njih osobno, njihove prijatelje, obitelj i njihovu budućnost. 

 

1. Mit: Legalizacija marihuane neće povećati njezinu uporabu 

Prvi mit ili zabluda o marihuani je «Legalizacija marihuane neće povećati njezinu uporabu». Istina je upravo suprotna. Legalizacija u svim slučajevima dovodi do povećane uporabe droga, zato jer većina ljudi ipak nastoji raditi ono što je dozvoljeno. Primjer je i zabrana alkohola iz povijesti. Istina je da je kriminal vezan uz alkohol u to doba bio velik, ali je broj ovisnika o alkoholu, pa tako i društveni problemi vezani uz alkohol, bio neusporedivo manji nego danas, a ciroze jetre su bile prava rijetkost. Isto tako broj pušača o cigaretama je značajno pao tek kada se zabranilo pušiti na javnim mjestima, iako kazne nisu bile tako drastične.

Zagovarači legalizacije marihuane najčešće kao primjer navode primjer Nizozemske. Pogledajmo što se tamo stvarno dogodilo nakon otvaranja «coffee shopova» u kojima se marihuana slobodno konzumirala. U razdoblju od 1984. do 1996. godine uporaba marihuane među osobama u dobi od 18-25 godina je porasla preko 200%, a broj osoba (registriranih kao ovisnika o kanabisu) koje su zbog posljedica konzumiranja marihuane potražile pomoć je porastao za 25%. U isto to vrijeme broj ovisnika o alkoholu je porastao samo za 3%. Ono što je ovdje atipično u odnosu na uzimanje droga u zemljama gdje nije bilo legalizacije, je porast broja korisnika u starijoj dobi. Lake droge uobičajeno se počinju uzimati u mlađoj dobi iz radoznalosti i želje za eksperimentiranjem. Češće ih uzimaju nezrelije osobe, osobe s psihičkim problemima ili sklone rizičnim ponašanjima. Uzimanje drugih sredstava ovisnosti u toj populaciji (npr. alkohola) je također visoko. Ovdje moramo naglasiti da je i u Nizozemskoj konzumiranje marihuane  dozvoljeno samo u «coffee shopovima», dok je konzumiranje na drugim mjestima sankcionirano. Slično iskustvo kao Nizozemska imaju i zemlje Sjedinjenih američkih država s dekriminalizacijom marihuane. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća pola zemalja SAD-a je uvelo dekriminalizaciju lakih droga, nakon čega je uslijedio značajan porast broja korisnika marihuane. Kasnih osamdesetih kada su povukli taj zakon, broj korisnika je pao gotovo za trećinu. Trend dekriminalizacije početkom XXI. stoljeća ponovo je praćen porastom konzumiranja marihuane.

 

2. Mit: Pušenje marihuane nije opasno

Drugi mit ili zabluda je «Pušenje marihuane nije opasno». Štetno djelovanje marihuane općenito je dobro poznato, dokumentirano i potvrđeno pravilima „medicine zasnovane na dokazima“ ("evidence based medicine"). S druge strane pušenje bilo čega je potencijalno opasno jer nosi rizik za dišne organe. Marihuana u usporedbi s cigaretama ima do 70% više kancerogena. Pušači marihuane konzumiraju manji broj cigareta, ali zato udišu dublje i dulje, a udahnuti dim zadržavaju dulje u plućima. To je razlog zašto je u eksperimentima dokazana četiri do pet puta veća količina katrana i adsorpcija ugljičnog monoksida kod pušenja marihuane nego kod pušenja cigareta. Dokazano je štetno djelovanje na pogoršanje respiratornih simptoma i češći razvoj kroničnog bronhitisa kod konzumenata koji dugo konzumiraju marihuanu.

THC (delta 9-tetrahidrokanabinol) je glavni aktivni sastojak marihuane koji se prvenstveno nakuplja u masnim stanicama tijela. U mozgu se vezuje za specifične receptore poznate kao kanabinoidne receptore. Kako se velik broj ovih receptora nalazi u dijelu mozga koji je odgovoran za pamćenje, mišljenje, koncentraciju, koordinaciju pokreta i opažanje vremena i prostora, konzumiranje marihuane negativno utječe upravo na navedene funkcije. Kao i druge droge THC stimulira mozak na oslobađanje dopamina. Dopamin zatim aktivira dio mozga koji je odgovoran za osjećaj zadovoljstva. Nakon prvobitne euforije nastupa osjećaj pospanosti ili depresije. Ostali simptomi koje THC izaziva su smijeh, promijenjeno opažanje vremena i povećani apetit. Kod nekih može izazvati anksioznost, osjećaj straha, nepovjerenja ili panike, a kod većih doza i akutnu psihotičnu reakciju. Posljedice konzumiranja marihuane traju i nakon što je marihuana razgrađena u tijelu i manifestiraju se kao teškoće pamćenja i smanjena sposobnost učenja te poremećaj sna. Dugotrajne posljedice (usljed kumulativnog djelovanja ili kronične zlouporabe) su ovisnost, kronični kašalj i bronhitis, povećan rizik od razvoja shizofrenije i drugih psihoza ili pogoršanje simptoma kod osoba s već razvijenom psihozom, povećan rizik od razvoja suicidalnih ideja i pokušaja, razvoj anksioznosti, depresije i amotivacijskog sindroma. Često i redovito uzimanje marihuane dovodi do zanemarivanja obaveza u školi i kod kuće, slabljenja uspjeha u školi, zanemarivanja izgleda. Kod takvih korisnika mogu se javiti i tzv. "rupe u pamćenju". Osoba se ne može sjetiti što se jučer dogodilo, što je upravo htjela reći i sl. U trudnoći marihuana može značajno utjecati na rast i razvoj još nerođenog dijeteta. Zanimljiv je podatak kako u zemljama gdje je uporaba marihuane legalna, među djecom i mladima je povećan i rizik za akutne respiratorne probleme i nesreće uzrokovane predoziranjem.

Iako nas nerijetko zbunjuju kontroverzni zaključci različitih istraživanja, reći da pušenje marihuane ne nosi rizik znači ignorirati stvarnost. Konzumiranje marihuane utječe na razvoj mozga i kada se od rane dobi konzumira u značajnoj količini, oštećenje pamćenja i mišljenja može imati dugotrajne posljedice. Zanimljivo je spomenuti da se čak i organizacije - zagovarači marihuane u SAD-u, također slažu s tvrdnjom da mladi ljudi ne bi smjeli imati pristup ovoj drogi, koja kao i ostale droge utječe na moždane funkcije. Mladi ljudi su još u fazi rasta, učenja, tjelesnog, psihičkog, emocionalnog i duhovnog razvoja, a svaka droga utječe na ovaj razvoj na negativan način. S ovom tvrdnjom slaže se čak i Organizacija za opoziv zakona o marihuani, jedna od najjačih organizacija zagovarača konzumiranja marihuane u SAD-u, koja također kaže: «Marihuana nije za mlade ljude».

 

3. Mit: Nitko nije umro od marihuane

Treći mit ili zabluda je «Nitko nije umro od marihuane». Marihuana ima snažno štetno djelovanje na sposobnosti i vještine potrebne za sigurnu vožnju (npr.budnost, sposobnost koncentracije, koordinacija pokreta, brzina reakcije, procjena udaljenosti itd.), a štetno djelovanje traje i do 24 sata nakon konzumiranja. Kako oštećuje ravnotežu i koordinaciju, kratkotrajno pamćenje i pažnju uz smanjeno kritičko rasuđivanje povećava vjerojatnost rizičnog ponašanja i statistički značajno povećava rizik za prometne nesreće. Dok su još uvijek različiti učinci marihuane u fazi istraživanja, nedvojbeno je potvrđena statistički značajna povezanost između konzumiranja marihuane i prometnih nesreća pa tako i onih sa smrtnim ishodom. Broj umrlih raste ili pada proporcionalno s udjelom konzumenata u populaciji. Što je veći udio konzumenata, veći će biti broj stradalih. Kao primjer navodim Istraživanje s Columbia University's Mailman School of Public Health, u kom su obrađeni podatci za 23500 smrtno stradalih vozača u periodu od 1999.g. do 2010.g.. Rezultati su pokazali da je alkohol kao pridonoseći čimbenik u nesrećama, cijelo to vrijeme bio u 40% slučajeva, dok je udio nesreća pod djelovanjem marihuane porastao od 4% 1999.g. na 12% 2010.g. Treba li spomenuti da je to vrijeme ponovnog trenda dekriminalizacije marihuane i vrijeme uvođenja marihuane u medicinsku uporabu?

 

4. Mit: Marihuana je manje štetna od cigareta ili alkohola

Četvrti mit ili zabluda je «Marihuana je manje štetna od cigareta ili alkohola». Da je to netočno, možemo zaključiti već iz prethodno opisanih posljedica konzumiranja marihuane. Pitanje koje bi u ovom slučaju također mogli postaviti je: Koliko štete bi marihuana napravila kad bi se konzumirala učestalošću ili količinama u kojima se konzumiraju cigarete i alkohol. Svi pamtimo vrijeme kad mladi nisu konzumirali alkohol kao danas. U to vrijeme je i šteta od konzumiranja alkohola bila neuporedivo manja, ali to nije značilo da alkohol nije štetan. Danas kad se tolerancija prema konzumiranju alkohola promijenila, a konzumiranje postalo posve prihvaćeno, „očekivano i poželjno ponašanje“, možemo mjeriti i procijeniti dio štete koji je nastao zbog promjene obrasca konzumiranja u populaciji. Na žalost dio posljedica moći ćemo procijeniti tek u budućnosti. Zagovarači marihuane često tvrde i kako je marihuana manje štetna od alkohola jer te čini opuštenim, pa ljudi nisu nasilni. Istina je da marihuana izaziva stanje koje zovemo amotivacijski sindrom, pa osoba nema volje ni za čim, ali kod jednog dijela konzumenata (osobe koje konzumiraju marihuanu u većim količinama), osobito u stanjima apstinencijske krize javljaju se jake emocije ljutnje (tzv. napadi bijesa) sa svim posljedicama do kojih takva stanja mogu dovesti. Činjenica da su cigarete i alkohol štetni nikako ne umanjuje štetnost marihuane.

 

5. Mit: Marihuana je lijek

Peti mit ili zabluda je da je marihuana lijek. Time se želi stvoriti slika kako je marihuana dobra. Ako liječi, što je dobro, onda je i korištenje marihuane više dobro nego loše. Međutim to nije točno. Prvo, da bi neka tvar bila proglašena lijekom ona se mora sastojati od dobro definirane tvari čija je količina mjerljiva i jednaka u svim jediničnim oblicima lijeka (npr. tableta ili injekcija). Kako je marihuana biljka koja se uzima pušenjem, a njen sastav varira, tako ne možemo govoriti o lijeku u pravom smislu te riječi. Možemo govoriti da neki sastojci marihuane djeluju na simptome nekih bolesti o čemu će biti više riječi u daljnjem tekstu. Zabluda leži i u ideji da je nešto dobro samim time što se može koristiti kao lijek. Svaki lijek se uzima u strogo određenim količinama i samo kod određenih bolesti i uzimanje bilo kog lijeka kada to nije medicinski indicirano može imati štetne, a u nekim slučajevima čak i smrtonosne posljedice.

To što se pojedini dijelovi ili marihuana koriste kod određenih bolesti, ne umanjuje njenu štetnost i ne znači da bi je svi smjeli konzumirati, naprotiv. Na žalost, sve veće prihvaćanje marihuane u medicinske svrhe utjecalo je na promjenu svijesti o štetnosti marihuane među mladima. Istraživanja pokazuju obrnutu povezanost između svijesti o riziku konzumiranja marihuane i samog konzumiranja. Kako opada udio mladih koji konzumiranje marihuane smatraju rizičnim, tako raste udio konzumenata, zbog čega ponovo raste uporaba marihuane među mladima.

S druge strane točno je da marihuana sadrži nekoliko spojeva koji su se pokazali korisnima u liječenju različitih bolesti odnosno stanja. Zadnje izvješće o zdravstvenim efektima marihuane i kanabinoida grupe eksperata Nacionalnih akademija znanosti, tehnike i medicine u SAD-u iz siječnja 2017.g. (“The Health Effects of Cannabis and Cannabinoids”) govori o djelovanju marihuane na određena medicinska stanja, tj. koje su hipoteze o terapijskim svojstvima marihuane i/ili njenih sastojaka potvrđene a za koje nema dovoljno dokaza.

Tako je dokazano kako oralni kanabinoidi značajno smanjuju povraćanje i mučninu uzrokovanu kemoterapijom kod bolesnika oboljelih od raka te smanjuju simptome spastičnosti kod oboljelih od multiple skleroze. Na žalost ne smanjuju objektivnim mjerama mjerenu spastičnost već samo subjektivni osjećaj bolesnika čime ne djeluju na samu bolest ali život bolesnika čine podnošljivijim. Sama marihuana pokazala se korisnom i u smanjenju kronične boli kod odraslih u stanjima gdje druga terapija nije bila dovoljna. Postoje i određeni iako još uvijek suzdržljivi dokazi o poboljšanju simptoma poremećaja spavanja kod bolesnika s kroničnom boli, fibromialgijom i multiplom sklerozom te kod bolesnika sa sindromom obstruktivne apneje (prestanak disanja) u snu.

Iako postoje određeni još uvijek ne sasvim uvjerljivi dokazi kako akutna uporaba marihuane poboljšava neke parametre plućnog kapaciteta, s jednakom statističkom značajnošću prestanak uporabe marihuane doveo je do poboljšanja respiratornih simptoma kod konzumenata marihuane. Nije potvrđena hipoteza odnosno nema dokaza da marihuana ili kanabinoidi pomažu kod liječenja raka ili sindroma anoreksije i kaheksije uzrokovane rakom ili kod anorexie nervosa, sindroma iritabilnog crijeva, epilepsije, spastičnosti u stanjima ozljede leđne moždine, simptoma amiotrofične lateralne skleroze, drugih neuropsihijatrijskih simptoma kao kod Huntingtonove ili Parkinsonove bolesti, distonije, schizofrenije ili psihoza sličnih schizofreniji. Također nema dokaza da pomaže u apstinenciji od drugih sredstava ovisnosti.

Znanstvena istraživanja aktivnih kemijskih spojeva u marihuani i njihovog potencijalnog djelovanja na medicinska stanja i bolesti dovode do razvoja novih lijekova čija je djelotvornost dokazana, a znanstvenici nastoje stvoriti takve lijekove u kojima će pojačati terapijsko djelovanje kanabinoida a maksimalno smanjiti štetne nuspojave. Znanstvenici ali i proizvođači droga sintetizirali su također brojne sintetske kanabinoide, od kojih su neki vrlo snažnog djelovanja i kod zlouporabe su vrlo opasni te mogu izazvati teške zdravstvene posljedice.

Pod pritiskom različitih grupa i interesa sve veći je broj država, posebno SAD-a, koje su legalizirale i marihuanu za uporabu kod određenih bolesti. 2015.g. i u Hrvatskoj je pokrenuta rasprava, nakon koje su uslijedili postupci za uvođenje pripravaka za medicinsku uporabu marihuane.

Više saznajte ovdje.

Pripravci marihuane u medicinske svrhe primjenjuju se u pravilu za teške bolesti poput multiple skleroze, završne faze raka i AIDS-a, a ne za uporabu u osobne svrhe s ciljem postizanja psihoaktivnog djelovanja. Na svijetu postoje različiti pripravci, najčešće u obliku tableta s izoliranim spojevima (kanabinoidima) koji se koriste u terapiji određenih stanja, ali se nikad ne radi o "pušenju kod kuće uzgojene trave", već o kontroliranim supstancama za koje proizvođač "garantira" sastav, koncentraciju i sl. Unatoč brojnim tekstovima koji reklamiraju marihuanu kao lijek za brojne bolesti, potrebno je naglasiti kako do sada ni u jednoj bolesti nije dokazano terapijsko djelovanje marihuane u smislu liječenja same bolesti, već njeno blagotvorno djelovanje u smanjenju nekih od simptoma bolesti kod dijela oboljelih, te se marihuana uvijek primjenjuje kao dodatna terapija tamo gdje primjenjeni lijekovi nisu pomogli i opet samo kod odabranih bolesnika prema točno određenim protokolima dobivenim znanstvenim istraživanjima. U Hrvatskoj je moguće nabaviti pripravke kanabinoida u obliku uljne otopine u ljekarnama i kapsule s tekućim punjenjem, a očekuju se i drugi proizvodi. Propisuju ih liječnici obiteljske medicine temeljem preporuke liječnika specijaliste, a trošak pripravka plaća sam bolesnik budući se ipak ne radi o lijeku već o pomoćnoj terapiji.

 

6. Mit: Marihuana ne stvara ovisnost

«Marihuana ne stvara ovisnost» još je jedan od mitova ili zabluda u koje mnogi mladi vjeruju. U jednom istraživanju, među 200 korisnika marihuane, 76% je zadovoljilo kriterije dijagnoze ovisnosti uključujući i apstinencijsku krizu. Simptomi apstinencijske krize su bili sljedeći:gubitak apetita, neodređen strah-anksioznost, depresija, nemir, iritabilnost, drhtanje, ozbiljna nesanica, znojenje, pojačani duboki tetivni refleksi, poremećaj raspoloženja. Kako simptomi nisu tako izraženi kao kod opijata i kako su mnogi konzumenti koji učestalo konzumiraju, već od prije imali nekih psihičkih simptoma, u nemogućnosti razlikovanja simptoma krize od simptoma psihičkih poteškoća zbog kojih su i počeli s konzumiranjem, nastavljaju konzumirati marihuanu vjerujući da će se osjećati bolje. 97% ovisnika je izjavilo da su nastavili uzimati marihuanu i nakon što su shvatili da je to problem, jer više nisu mogli prestati s uzimanjem. Trebala im je da bi «normalno» funkcionirali.

 

7. Mit: Svi uzimaju marihuanu 

Sedmi mit ili zabluda je «Marihuanu i tako svi uzimaju». Ovo vjerovanje možete često čuti, no srećom ono ni izdaleka ne odgovara istini. Točno je da kada želimo ukazati na problem da onda naglašavamo njegovu veličinu, jer i da samo 1% mladih uzima drogu je ne samo problem, nego velik problem. Većina mladih ne uzima marihuanu niti će je ikad uzeti. Mladi se kreću u krugovima sličnim sebi. Tako se netko tko uzima drogu kreće u krugu drugih osoba koje uzimaju drogu. Za njih drogu uzimaju svi. Ako pitate nekoga tko se kreće u društvu zdrave populacije mladih ljudi, oni će vam reći da ne uzima nitko ili mali broj. Ako promatrate koliko je mladih eksperimentiralo s marihuanom, udio jest velik i kreće se u prosjeku oko 30-40 %, ovisno o sredini i vremenskom razdoblju u kojem istražujete. Ali ako istražujete redovito korištenje, onda je taj broj srećom najmanje tri do četiri puta manji. Prema istraživanju provedenom 2016.g. u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, udio učenika srednjih škola koji su probali marihuanu barem jednom u životu iznosio je 22,5% (9% učenika I. razreda i 36% učenika IV. razreda), dok je zadnjih mjesec dana marihuanu konzumiralo 7,2% učenika (3,6% učenika I. razreda i 11,1% učenika IV. razreda).

U 2011.g. udio mladih koji su probali marihuanu barem jednom u životu iznosio je 18,3% (11,2% učenika I. razreda i 34,5% učenika IV. razreda), dok je zadnjih mjesec dana konzumiralo 5,2% učenika (2,4% učenika I. razreda i 8,3% učenika IV. razreda). Iako se radi o malom i statistički ne značajnom povećanju ne možemo isključiti naznake mogućeg trenda rasta konzumiranja marihuane u populaciji mladih.

Ipak možemo zaključiti kako je činjenica da marihuanu ipak konzumira samo manjina mladih.

 

I na kraju

Mladi posegnu za ponuđenom cigaretom, alkoholom, jointom da bi se napravili važni, na nagovor vršnjaka, da bi se uklopili, iz znatiželje. Vrijeme odrastanja vrijeme je frustracija. To je i vrijeme kada mladi moraju naučiti kako savladati te frustracije, kako se ponašati u društvu, kako u sebi razviti osjećaj samopoštovanja, kako stvarati i održavati prijateljstva, razmišljati kritički, donositi odluke, braniti svoje stavove i još mnoge druge važne životne vještine. Mladi ljudi, nažalost krivnjom nas odraslih, danas imaju značajno veću slobodu nego su njihove sposobnosti za savladavanje različitih novih situacija. Izloženi puno većim izazovima i pritiscima nego ranije generacije, nije im uvijek lako odbiti ponuđenu drogu počev od društveno prihvaćenih droga poput alkohola, danas zabrinjavajuće raširenog među mladima. Način je to da sakriju svoju nesigurnost i nezrelost u vanjskom svijetu u koji su došli nepripremljeni. Važno je imati na umu da uzimanje droge (i legalne i ilegalne) u pokušaju da se smanji frustracija odrastanja, istovremeno usporava ili čak zaustavlja normalni razvoj i sazrijevanje. Tako npr. ako osoba počne uzimati neko psihoaktivno sredstvo s 15 godina, čak i kad shvati u 19-oj godini da ima problem i počne s odvikavanjem, ona je psihički, emocionalno i socijalno još uvijek na razini petnaestogodišnjaka i pred njom stoje svi oni isti zadaci i sve, sada još i narasle frustracije i problemi, zbog kojih je uglavnom i počela s uzimanjem droge. Matija Čale Mratović, dr.med., specijalist školske medicine

Revidirano 16.02.2017.g.

 

Pročitajte i naš članak Što mladi ne znaju o marihuani, a trebali bi znati!!!

Literatura:

  • More Colorado drivers in fatal car crashes testing positive for marijuana http://www.drugabuse.gov/news-events/news-releases/2014/05/more-colorado-drivers-in-fatal-car-crashes-testing-positive-marijuana
  • Trends in fatal motor vehicle crashes before and after marijuana commercialization in Colorado, Salomonsen SS, Min SJ, Sakai JT, Thurstone C, Hopfer C, Drug and Alcohol Dependence Volume 140, Complete , Pages 137-144, 1 July 2014
  • Results from the 2010 National Survey on Drug Use and Health: Summary of National Findings Substance Abuse and Mental Health Services Administration, Office of Applied Studies.. HHS Pub. No. (SMA) 11–4658, Rockville, MD: SAMHSA, 2011.
  • Drug Abuse Warning Network, 2009: National Estimates of Drug-Related Emergency Department Visits. Substance Abuse and Mental Health Services Administration. Office of Applied Studies. DHHS Publication No. (SMA) 11-4659, DAWN Series D-35. Rockville, MD, 2011.
  • Health care use by frequent marijuana smokers who do not smoke tobacco.Polen, M.R.; Sidney, S.; Tekawa, I.S.; Sadler, M.; and Friedman, G.D. West J Med 158(6):596–601, 1993.
  • Marijuana use and the risk of lung and upper aerodigestive tract cancers: Results of a population-based case-control study.Hashibe, M.; Morgenstern, H.; Cui, Y.; Tashkin, D.P.; Zhang, Z.F.; Cozen, W.; Mack, T.M.; and Greenland, S. Cancer Epidemiol Biomarkers Prev 15(10):1829–1834, 2006.
  • Comparative epidemiology of dependence on tobacco, alcohol, controlled substances, and inhalants: Basic findings from the National Comorbidity Survey. Anthony, J.; Warner, L.A.; and Kessler, R.C. Exp Clin Psychopharmacol 2:244–268, 1994.
  • Adverse health effects of non-medical cannabis use. Hall, W.; and Degenhardt, L. Lancet 374:1383–1391, 2009.
  • The adverse health effects of cannabis use: What are they, and what are their implications for policy? Hall, W. Int J of Drug Policy 20:458–466, 2009
  • Escalation of drug use in early-onset cannabis users vs. co-twin controls. Lynskey, M.T.; Heath, A.C.; Bucholz, K.K.; Slutske, W.S.; Madden, P.A.; Nelson, E.C.; Statham, D.J.; and Martin, N.G. JAMA 289(4):427–433, 2003.
  • The influence of marijuana use on neurocognitive functioning in adolescents Schweinsburg, A.D.; Brown, S.A.; and Tapert, S.F.. Curr Drug Abuse Rev 1(1):99–111, 2008.
  • Cannabis use and later life outcomes. Fergusson, D.M., and Boden, J.M. Addiction 103(6):969–976; discussion 977–968, 2008.
  • Psychological and social sequelae of cannabis and other illicit drug use by young people: A systematic review of longitudinal, general population studies. LMacleod, J.; Oakes, R.; Copello, A.; Crome, I.; Egger, M.; Hickman, M.; Oppenkowski, T.; Stokes-Lampard, H.; and Davey Smith, G. ancet 363(9421):1579–1588, 2004.
  • Drugs and driving by American high school seniors, 2001–2006. O’Malley, P.M., and Johnston, L.D. J Stud Alcohol Drugs 68(6):834–842, 2007.
  • Driving under the influence of cannabis: Links with dangerous driving, psychological predictors, and accident involvement Richer, I., and Bergeron, J.. Accid Anal Prev 41(2):299–307, 2009.
  • Effects of perinatal exposure to delta-9-tetrahydrocannabinol on the emotional reactivity of the offspring: A longitudinal behavioral study in Wistar rats. Trezza, V.; Campolongo, P.; Cassano, T.; Macheda, T.; Dipasquale, P.; Carratu, M.R.;Gaetani, S.; Cuomo, V. Psychopharmacology (Berl) 198(4):529–537, 2008.
  • Persistent cannabis users show neuropsychological decline from childhood to midlife. Meier MH, et al.(2012) Proc Natl Acad Sci USA 109(40):E2657E2664.
  • Correlations between cannabis use and IQ change in the Dunedin cohort are consistent with confounding from socioeconomic status. Rogeberg O(2013) Proc Natl Acad Sci USA doi:1073/pnas.1215678110
  • Reply to Rogeberg and Daly: No evidence that socioeconomic status or personality differences confound the association between cannabis use and IQ decline, Moffitt TE, Meier MH, Casp A, Poulton R. National Academy of Sciences of the USA, Mar 12, 2013; 110(11): E 980_E982, Published online Mar 4, 2013
  • The natural history of change in intellectual performance: Who changes? How much? Is it meaningful? Moffitt TE, Caspi A, Harkness AR, Silva PA(1993) J Child Psychol Psychiatry 34(4):455–506. MedlineWeb of Science
  • The Health Effects of Cannabis and Cannabinoids: The Curent State of Evidence and Recommendations for Research, The National Academies of Sciences, Engineering, and Medicine, January 2017
  • https://www.drugabuse.gov/publications/drugfacts/marijuana
  • http://www.drugabuse.gov/publications/drugfacts/marijuana-medicine
  • http://www.drugabuse.gov/marijuana-research-nida
  • http://www.drugabuse.gov/nida-research-therapeutic-benefits-cannabis-cannabinoids
  • Independently Funded Studies Receiving Research Grade Marijuana - 1999 to present
  • http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/8886945
  • http://www.drugabuse.gov/related-topics/drugged-driving
  • http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0376871614008345
  • http://www.nationalacademies.org/hmd/~/media/Files/Report%20Files/2017/Cannabis-Health-Effects/Cannabis-conclusions.pdf