HPV: Zaštitite sebe, zaštitite partnera!
Što je genitalni humani papiloma virus?
Genitalni humani papiloma virus (HPV) je najčešći spolno prenosivi virus, koji uzrokuje HPV infekciju – spolno prenosivu bolest. Tijekom života najmanje 50 % spolno aktivnih osoba inficirat će se HPV-om. Većina HPV-infekcija (njih devet od deset) obično prođe unutar dvije godine, same od sebe djelovanjem vlastitog imunološkog sustava.
Koji su tipovi genitalnog HPV-a?
Poznato je više od 200 različitih tipova HPV-a. Preko 40 tipova (nazvani genitalni HPV) prenosi se spolnim putem, a mogu zaraziti genitalno ili analno područje muškarca i žene. Genitalni HPV može biti niskog ili visokog rizika.
HPV niskog rizika (tzv. niskorizični ili neonkogeni tipovi, najčešće HPV tip 6 i HPV tip 11) odgovorni su za 90 % genitalnih bradavica, koje su obično bezbolne i bez izraženih drugih simptoma. Mogu se razviti na genitalnom ili analnom području kod oba spola. HPV niskog rizika može uzrokovati promjene u sluznici vrata maternice koje ne dovode do kanceroznih promjena.
Infekcija HPV-om visokog rizika (tzv. visokorizični ili onkogeni tipovi) mogu dovesti do abnormalnih promjena u epitelu sluznica genitalnih organa i razvoja raka. Visokorizični HPV odgovoran je za više od 90 % slučajeva raka vrata maternice i anusa, oko 70 % za rak vagine i vulve (stidnice) te 60 % za rak penisa. Tipovi HPV 16 i HPV 18 su najčešće izolirani visokorizični tipovi odgovorni za oko 70 % slučajeva raka vrata maternice.
Kronična ili perzistirajuća HPV-infekcija povećava rizik za razvoj raka vrata maternice i raka drugih lokalizacija genitalnog ili analnog područja kod oba spola. Oko 10 % žena s HPV infekcijom na vratu maternice razvit će dugotrajnu HPV infekciju, koje ih dovode u rizik od raka vrata maternice.
Tip HPV-a koji može uzrokovati rak nije isti tipu HPV-a koji može uzrokovati genitalne bradavice.
Kako se prenosi genitalni HPV?
Genitalni HPV prenosi se intimnim kontaktom kože na kožu tijekom vaginalnog, analnog ili oralnog spolnog odnosa s osobom koja ga ima (koja je zaražena), čak i onda kada osoba nema znakove ili simptome. Muškarci i žene, koji su ikada bili spolno aktivni, mogu imati genitalni HPV i prenijeti ga na partnera a da to ne znaju.
Kako osoba može znati imali HPV?
Većina ljudi s HPV-om nikada ne razvije simptome ili zdravstvene probleme, ali na virus treba sumnjati kod pojave genitalnih bradavica, nekih abnormalnih rezultata Papa-testa ili kad se razviju ozbiljnija zdravstvena stanja, poput raka genitalne regije.
Svaka osoba može sumnjati na mogućnost zaraze HPV-om ako ima povećani rizik (vjerojatnost) za inficiranjem kao što je navedeno u poglavlju koje slijedi.
Prisutnost HPV može se utvrditi testiranjem na HPV.
Koja je vjerojatnost dobivanja HPV infekcije odnosno koji su rizici?
Većina spolno aktivnih osoba ima HPV, ali nema znakove i simptome ili se simptomi mogu razviti godinama nakon spolnog odnosa sa zaraženom osobom, zbog čega osoba teško može znati kada se i od koga zarazila. Vjerojatnost dobivanja HPV-infekcije je veća ako je osoba započela sa spolnim odnosima u ranijoj životnoj dobi, ako je imala spolne odnose s većim brojem partnera ili spolni odnos s partnerom koji je promiskuitetan. Oslabljen imunološki sustav također povećava rizik za HPV-infekciju.
Pušenje uz HPV-infekciju povećava rizik za rak vrata maternice.
Koji su simptomi HPV infekcije?
Većina ljudi koji imaju HPV infekciju ne znaju da su inficirani, jer nemaju simptome niti druge zdravstvene probleme, jer se imunološki sustav organizma prirodno brani.
Kod genitalnih bradavica mogu se javiti svrbež, bol i krvarenje.
Je li HPV češći kod žena ili muškaraca?
HPV je uobičajen i kod žena i kod muškaraca, ali kod muškaraca uzrokuje manje ozbiljne zdravstvene probleme. Do 50. godine života, četiri od pet žena bit će zaražene HPV-om. Većina muškarca s HPV-om nikad nema simptome ili neke zdravstvene probleme vezane za HPV, ali spolnim putem može prenijeti virus na partnera. Od 10 slučajeva raka uzrokovanog HPV-om, njih četiri javljaju se među muškarcima.
Kako se može dijagnosticirati HPV?
Za HPV testiranje kod žena uzima se bris vrata maternice, a za dijagnostiku HPV infekcije kod muškaraca uzima se bris kože urogenitalne regije. Međutim, budući da u većini slučajeva HPV infekcija prolazi sama od sebe djelovanjem imunološkog sustava, nema razloga provoditi testiranje kako bi baš utvrdili postojanje HPV-a.
HPV testiranje kod žena kao rutinska pretraga preporuča se nakon 30. godine života (informirati se kod svog ginekologa), dok se rutinski HPV testovi ne preporučuju za probir kod muškaraca, adolescenata ili žena mlađih od 30 godina.
Kako se može smanjiti rizik odnosno prevenirati (spriječiti) HPV infekciju?
Cijepljenje je najunčikovitiji način za smanjenje rizika za HPV, pogotovo ako se primijeni prije izlaganja virusu odnosno prije početka prvih spolnih odnosa.
Cjepivo protiv HPV je sigurno i učinkovito u sprečavanju prekanceroznih i kanceroznih promjena u sluznici stidnice, vagine i vrata maternice te genitalnih bradavica uzrokovani različitim tipovima HPV-a. Cijepiti se mogu i žene i muškarci.
Osim toga, potrebno je smanjiti i rizično spolno ponašanje. Ako ste spolno aktivni, zapamtite, manji broj spolnih partnera znači manju vjerojatnost HPV-infekcije. Prezervativi (kondomi) mogu smanjiti mogućnost HPV-infekcije, razvoja genitalnih bradavica ili raka vrata maternice, ako se pravilno koriste za vrijeme svakog spolnog odnosa. Ipak, HPV može zaraziti ono područje koje nije zaštićeno prezervativom.
Pranjem genitalnih organa, ispiranjem ili uriniranjem poslije spolnog odnosa ne može se zaštititi od spolno prenosivih bolesti pa tako ni od HPV infekcije.
Zašto je cijepljenje važno?
HPV je vrlo čest virus pa gotovo svaka necijepljena osoba koja je spolno aktivna dobit će HPV u nekom trenutku svog života. Međutim, HPV infekcije koje traju mogu kasnije tijekom života uzrokovati određene vrste raka.
Stoga je važno cijepiti se. Cjepivo je sigurno i učinkovito te se pravovremenim cijepljenjem može spriječiti više od 90 % karcinoma uzrokovanih HPV-om. Zato cjepiva protiv HPV-a najbolje djeluju kada se daju u dobi od 11 - 12 godina, prije kontakta s HPV-om. Zaštita koju cjepivo pruža je dugotrajno i najbolji je način zaštite od raka vrata maternice. Praćenje osoba 12 godina nakon cijepljenja protiv HPV-a, pokazuje visoku zaštitu.
Sva licencirana cjepiva u Europskoj uniji sadrže antigene koji pružaju zaštitu od HPV tipova 16 i 18. Devetovalentno cjepivo dodatno sprječava više od 90 % prekanceroznih lezija povezanih s tipovima HPV-a 31, 33, 45, 52 i 58.
Može li se HPV liječiti?
Liječenje samog genitalnog HPV-a nema. U većini slučajeva organizam se sam bori protiv virusa putem vlastitog imunološkog sustava. Međutim, liječiti se mogu zdravstveni problemi, koje genitalni HPV može uzrokovati kao što su genitalne bradavice, epitelne promjene vrata maternice i rak vrata maternice.
Nakon liječenja genitalnih bradavica HPV može ostati u organizmu, što znači da se tijekom spolnog odnosa može prenijeti na partnera. Još nije jasno zašto HPV niskog rizika u nekim slučajevima uzrokuje genitalne bradavice, a u drugima ne.
Hoće li HPV utjecati na trudnoću?
Trudnice s HPV-om mogu dobiti genitalne bradavice ili razviti abnormalne promjene epitelnih stanica na vratu maternice. Rutinski pregledi za rak vrata maternice mogu pomoći u ranom otkrivanju abnormalnih promjena stanica. Stoga se i trudnicama preporučuju redoviti pregledi za rano otkrivanje raka vrata maternice.
Imati HPV ne znači nužno i razvoj raka!
Većina tipova HPV-a ne dovodi do razvoja raka.
Cijepljenjem, odgovornim spolnim ponašanjem, redovitim pregledima, ranim otkrivanjem i odgovarajućim liječenjem bilo kakvih promjena, može se spriječiti razvoj i napredovanje raka, posebno raka vrata maternice, koji ima vrlo visoki stupanj izlječivosti.
Prim. dr. sc. Ankica Džono Boban, dr. med., spec. javnog zdravstva
Voditeljica Službe za promicanje zdravlja








